Tehnički pregledi ključnih dijelova kampusa – okoliša (A6), kotlovnice (B4) i ICST zgrade (A1) – uspješno su završeni, bez ikakvih zapreka za izdavanje uporabnih dozvola. To je ključan administrativni korak koji najavljuje skori prijelaz s višegodišnjeg gradilišta na funkcionalan znanstveni kampus. Uporabne dozvole za okoliš (A6), kotlovnicu (B4) i ICST zgradu (A1) izdaje Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
U idućim tjednima dogovoren je detaljan pregled objekata s izvođačem radova kao priprema za njihovo formalno preuzimanje. Tom će prilikom biti popisani eventualni nedostaci, nakon čega se planira postupno useljavanje u kotlovnicu (B4) i ICST zgradu (A1). Zaposlenici u tim objektima ne smiju raditi prije izdavanja uporabnih dozvola, no dopušten je unos opreme i dijela inventara kako bi se selidba ubrzala čim stignu svi potrebni dokumenti.
Hala za smještaj novog akceleratora (A3): kraj radova i dolazak opreme
Iako su u ovoj fazi u fokusu prvenstveno okoliš (A6), kotlovnica (B4), ICST zgrada (A1) i hala za smještaj novog akceleratora (A3), cjelina projekta jasno je strukturirana tako da kampus funkcionira kao jedinstveni, moderno opremljeni istraživački prostor.
Radovi na hali za smještaj novog akceleratora (A3) trebali bi biti dovršeni do kraja ovog mjeseca. U prostoru je netom izliven novi plavi pod, slikovito opisan kao „poplavljeni A3“, što je jedan od vidljivih znakova da se gradilište približava završnoj fazi.
Najavljen je i okvirni termin dolaska samog akceleratora: između 15. prosinca 2025. i 15. siječnja 2026. Riječ je o događaju koji će, osim logističke složenosti, imati i snažnu znanstvenu simboliku – A3 je projektirana upravo kao hala za smještaj ove ključne istraživačke infrastrukture.
Energetska kičma kampusa: trafostanica sjever i trafostanica jug
Uz same zgrade, značajno napreduje i energetska infrastruktura. Trafostanica sjever kod porte spremna je za preuzimanje, dok se završetak trafostanice jug predviđa do kraja siječnja 2026. Ove transformatorske stanice dio su šire cjeline PSRM i trafo-stanica (D1, D2) i ključne su za pouzdano napajanje novog akceleratora, laboratorija i pratećih sustava.
Bez stabilne energetske mreže, sofisticirana znanstvena oprema ostaje tek skupi eksponat. Završetak trafostanica stoga je jednako važan korak kao i građevinski radovi na pojedinim zgradama.
Uređivanje okoliša (A6) i krajobrazni elaborat
Uz cestu prema hali za smještaj novog akceleratora (A3) pokosi su zaštićeni saćastom strukturom i bit će zasijani travom. Time bi se trebalo spriječiti ispiranje zemlje pri jakim kišama – problem koji je dosad doprinosio dojmu trajnog gradilišta.
Paralelno se izrađuje novi elaborat za projekt krajobraza. U tijeku je analiza trenutačnog stanja drveća i grmlja, koja će rezultirati prijedlogom pojačane sadnje i zamjene svega što je tijekom radova srušeno ili oštećeno. Tim je u stalnom kontaktu s konzervatorima, od kojih ima punu podršku za ovakav pristup.
Ideja je da se sa svakom dovršenom zgradom istodobno uredi i pripadajući dio okoliša, kako bi se korak po korak odustalo od vizure „vječnog gradilišta“ i stvorio ugodan, zelen kampus.
Zgrada biologije i biomedicine (A0): napredak skriven u stropovima
Zgrada biologije i biomedicine (A0) možda izvana još ne djeluje dramatično promijenjeno, ali najveći dio napretka trenutačno je „skriven“ u stropovima. Ondje se isprepliću brojne instalacije – električne, komunikacijske, ventilacijske i druge – koje čine nevidljivu infrastrukturu bez koje suvremeni laboratoriji ne mogu funkcionirati. To je faza projekta u kojoj fotografije često ne bilježe razmjere promjena, dok se u nutrini zgrade postavlja stvarni tehnološki temelj budućeg rada.
Radi se novi elaborat za projekt krajobraza poput analize trenutnog stanja drveća i grmlja koja će rezultirati novim prijedlogom pojačane sadnje drveća i zamjene svega što je srušeno i oštećeno. U kontaktu smo s konzervatorima oko toga, od kojih imamo punu podršku. Ideja je da sa svakom zgradom uredimo dio okoliša.
Dok se čeka formalno izdavanje uporabnih dozvola, projekt ulazi u fazu u kojoj se radovi sve jasnije pretvaraju u ono zbog čega je sve pokrenuto: stvarne laboratorije, učionice, radionice i zelene površine u kojima će se ponovno svakodnevno raditi, učiti i istraživati.
